Prateći objave HKD Napretka Jajce vidjeli smo da se već više mjeseci radi na osnivanju Jajačkog amaterskog kazališta – JAKa, stoga smo odlučili malo proviriti na njihovu probu, porazgovarati s njima i vidjeti o čemu se točno tu radi.
➢ Predsjedniče Tokiću, možete li nam reći ukratko o projektu na kojem radite?
Hrvatsko kulturno društvo Napredak podružnica Jajce u okviru projekta „Jačanje povjerenja i kohezije u
zajednicama u Bosni i Hercegovini“, koji financira Europska unija, a kojeg zajedno provode EU, Ujedinjeni narodi,
Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini i Vijeće Europe radi na osnivanju Jajačkog amaterskog kazališta kojemu smo dali ime JAK. Naša predstava je samo početak nastanka Jajačkog amaterskog kazališta. Nadam se da će ih biti još mnogo. Evo tu se nalazi mnogo ljudim koji su direktno uključeni u projekt. Među njima je i kolega Bruno
Grebenar koji trenutno živi i radi u Jajcu, a budući da ima iskustva u radu amaterskog kazališta odlučili smo da on režira prvu JAKovu predstavu.
➢ Vidimo da se na sceni nalazi mnogo glumaca, Bruno možete li nam reći tko sve čini glumačku
ekipu/postavu?
Glumačkoj postavi su se pridružili brojni aktivni Jajčani koji vjeruju u ideju amaterskog kazališta u gradu bogate teatarske povijesti. Istaknuo bih da su tu djeca od osam-devet godina, zatim srednjoškolci, uspješni poslovni ljudi različitih struka sa zavidnim karijerama kao i brojni prosvjetni djelatnici. Dakle vrlo raznovrsna grupa koja svojim iskustvima obogaćuje cijeli proces.
➢ Bruno, vi ste i sam amater kad je kazalište u pitanju, ali imate mnogo iskustva na tome polje, možete li
nam reći kako je bilo raditi s amaterima tj. ljudima koji se nikako nisu bavili glumom?
Riječ amater potječe od latinske riječi za ljubav i to najbolje opisuje njihov odnos prema radu u kazalištu.
Amateri, prije svega, glume iz ljubavi, potpuno predani konačnom cilju koristeći pritom sve svoje alate kako bi došli do srca publike. Amateri žive za svaki posjet njihovim predstavama, za aplauz, za svaki osmjeh i podršku nakon svake izvedbe. Stoga, rad s amaterima je prekrasan, inspirativan i ispunjen brojnim emocijama.
➢ Jeste li se susretali s nekim izazovima ili problemima u produkciji predstave?
Izazova je svakako bilo, ali oni su dio svakog procesa pa tako i ovog. Sam proces nastanka dramskog
predloška na osnovu kojeg je nastala predstava bio je dug i prepun prepreka. Sad, s ovim odmakom i s gotovom predstavom, mogu reći da su sve prepreke na koje smo naišli uspješno svladane i veselim se konačnom produktu.
Moramo imati na umu da je svaki početak težak i bilo koje putovanje počinje prvim koracima, ali naši koraci su veliki i koračamo snažno i hrabro.
➢ Među glumcima se nalazi i Klara Lovrić pa smo je pitali zašto se priključila JAK-u?
JAK-u sam se priključila jer želim na pozitivan način pridonijeti zajednici u kojoj živim. Na ovaj način mogu
pokazati mlađim generacijama kako pametno utrošiti slobodno vrijeme daleko od moderne tehnologije koja nam svakim danom oduzima sve vise slobodnog vremena i osjećaja za drugog. Kultura je nešto što mnogi ne shvaćaju i ne doživljavaju ozbiljno ,a zapravo nam može mnogo dati i obogatiti nas. Budući da kultura predstavlja vid kreativnog ostvarenja i to je jedan od razloga zašto sam se priključila JAK-u, dakle željela sam pokazati svoju kreativnost i potaknuti kreativnost drugih.
➢ Zanimljivo je što se među glumcima nalazi mnogo profesorica hrvatskog jezika, čak njih 4, a čujemo da
je bila i profesorica bosanskog jezika također uključena. Jednu od njih, Ana-Mariju Marčeta, koja je ujedno
i pedagoginja, pitamo kako se zove vaša predstava i na koji ste način došli do naziva predstave?
Naša predstava se z ove „Molim, ne zaklanjate mi sunce!“. Budući da se u našoj predstavi susreću likovi
koji su u današnjem vremenu i društvu negdje na margini, odbačeni, a sve zbog svojih uvjerenja, lako smo došli do zaključka da za naziv naše predstave želimo „posuditi“ stihove Anđelka Vuletića iz pjesme Ja ću graditi kako ja hoću. Jer upravo tako – naši likovi žele svoj život graditi onako kako oni hoće, i ne žele da im pri tom itko zaklanja sunce.
➢ Među glumcima primjećujemo i profesoricu Josipu Bogić, za koju znamo da ima dugogodišnjeg iskustva u režiranju predstava stoga je pitamo možete li nam ukratko reći o čemu se radi u predstavi?
Predstava “Molim, ne zaklanjajte mi sunce” govori o pet različitih ljudi koji se ne poznaju, a povezuje ih
snažna potreba za istinskom povezanošću s drugim ljudima. Oni počinju sumnjati u svoje ideale jer polako
shvaćaju da u suvremenom svijetu bivaju ismijani, usamljeni, obespravljeni. Sumnja u ispravnost vlastitih ideala vodi ih u imaginarni svijet Odbačenih koji simbolizira njihovo odustajanje. Nakon što, suočeni sa svojim strahovima, priznaju sebi vlastiti pad, dižu se osnaženi kako bi se izborili za ono što uistinu žele ostvariti u životu.
➢ Profesorice Dženeta Zrile, koji dio predstave vam se najviše sviđa i zašto?
Teško mi je izdvojiti samo jedan dio predstave, ali ako već moram to bi sigurno bila prva scena drugog čina.
Protagonisti i kor u ovoj sceni govore o stvarnim osjećajima, odustajanju, tjeskobi i odbačenosti koju svi susrećemo u današnjem vremenu i načinu života.
➢ Promatrajući probu vidjeli smo da je jedan od likova umjetnica. Kakav je lik koji vi glumite?
Ja sam Sara Đukla i moja uloga je umjetnica. Umjetnica spada u odbačene jer ljudi radije budu na internetu
nego da čitaju poeziju. Koliko god umjetnica bila odbačena ona smatra da se treba isticati u masi i ona se ističe. Umjetnica je jedan od boljih primjera zašto ne bismo trebali ljude osuđivati. Ona je u jednom trenutku blizu dna, blizu pada. Ne da se pokolebati. Jest u jednom trenutku pokleknula ali ona se vraća osnažena.
➢ Ivano Marčeta, vi glumite dječaka u predstavi, što vaš lik poručuje drugim dječacima?
Moj lik poručuje kako djeca u danačnje vrijeme provode previče vremena pred ekranima i da bi trebali izaći
vani i proživjeti život. Ne možemo cijeli život provesti igrajući igrice, moramo izaći i živjeti punim plućima.
➢ Među ulogama je i majka koju glumi Mila Vidoni. Mila, kako ste se spremali za ulogu majke?
Nisam majka ali budući da radim u vrtiću moj posao je svakodnevni rad s djecom, pa sam se kroz to iskustvo pokušala uživjeti se u ulogu majke, pokazati ljubav, brigu, zabrinutost za svoje dijete. Slušala sam i savjet redatelja kako što bolje izraziti svoje emocije u određenim scenama. Koliko sam u tome uspjela, publika će prosuditi.
➢ Sastavni dio predstave je i kor koji govori iz drugog plana. Možete li nam reći zašto bi netko došao
pogledati vašu predstavu?
Evo ja ću reći. Moje ime je Ernisa Julardžija i ja mislim da bi svi trebali doći i pogledati našu predstavu iz
dva razloga. Prvi razlog su same priče o kojima govorimo u predstavi. Imamo pet priča. Svaka od njih govori
o našem svakodnevnom životu, našim problemima, našim pokušajima da ih riješimo i na kraju o samim
rješenjima do kojih smo došli. Oni koji dođu sigurno će se moći prepoznati u tim pričama, saosjećati s
glumcima, žaliti ih i hrabriti a možda doći i do nekih svojih rješenja. Sigurna sam da će se prvo zamisliti, malo nasmijati, pomalo iznenaditi a najviše uživati. A drugi razlog bi bio da je ovo prva predstava JAK-a. To je predstava koju izvode njihovi prijatelji, poznanici, ljudi koji vole pozorište i uživaju u tom radu.
klik jajce