Umiješala se i vlast pa je prije tjedan dana donesena odluka o zaključavanju cijena u trgovačkim lancima u prodavaonicama u Federaciji BiH. Ova odluka obuhvaća 65 prehrambenih i higijenskih proizvoda, a procjenjuje se da će kupci moći uštedjeti 65 konvertibilnih maraka po potrošačkoj košarici. Odluka je rezultat dogovora federalnog ministra trgovine Amira Hasičevića s trgovcima, proizvođačima, udrugama potrošača i predstavnika trgovačkih sindikata. Federalno ministarstvo trgovine objavilo je popis sniženih i zaključanih cijena po kojem je vidljivo da sniženje seže od 17 do čak 23 posto. Cijena kruha nasušnog od 400 grama trebala bi biti 1,70 KM, a polubijelog od pola kilograma 1,75 KM. Mnogo će jeftinije dobiti kruh oni koji ga sami doma pripremaju. Naime, cijena vreće bijelog brašna tipa 400 i 500 od pet kilograma zaključana je na kupcima prihvatljivih pet i pol konvertibilnih maraka. Trgovci sami biraju brendove određenog proizvoda, tako da će imati vidno istaknute popise u svojim prodajnim objektima koji artikli kojih brendova su sniženi i zaključani. Valja vjerovati da će se odluka o zamrzavanju cijena 65 proizvoda doista poštivati.
Mnogima u BiH nije jasno po kojoj je logici u samo četiri godine kruh poskupio 117 posto, a neki prehrambeni proizvodi i do 400 posto! Iako su u isto vrijeme cijene tih proizvoda u zemljama EU-a rasle samo 20-ak posto! Trgovci se često pravdaju time da na cijene utječu vanjski čimbenici, a po mnogima više utječu unutarnji faktori. Renomirani ekonomisti čude se da konkurencija u trgovini nije učinila svoje. Nije vrag da postoji njihov pravi ili prešutni dogovor! Cijene kruha rasle su najviše zbog činjenice što je cijena brašna u vrijeme pandemije koronavirusa znatno porasla. No, cijena kruha nije padala s padom cijena brašna. Proizvođači i trgovci pravdaju to rastom drugih ulaznih cijena. Znakovito je to da se za prosječnu plaću ne tako davno moglo kupiti više od tisuću štruca kruha, a donedavno samo 700. Utjeha je u tome da se kruh u kućanstvu može ispeći za samo pola do jedne konvertibilne marke, ovisno o kvaliteti brašna. Značajno su snižene cijene mlijeka, ulja, maslaca, sira, jaja, riže, tjestenine, ćevapčića… Učinak bojkotiranja i zaključavanja cijena znat će se tek za nekoliko mjeseci, a možda i dulje.
Zaključane cijene 65 prehrambenih i higijenskih proizvoda možda dobro dođu stanovnicima Hrvatske u relativnoj blizini granice s BiH. Posebno i zbog toga što imaju pravo na povrat PDV-a. Isto tako, možda dobro prođu trgovine s bosanskohercegovačke strane granice. Izgubit će na mostu, a dobiti na ćupriji – izgubit će na marži, a dobiti na prometu.
Valja imati na umu to da je trgovina jedna od najvažnijih gospodarskih djelatnosti, ujedno i najosjetljivijih. Trgovina je gospodarska djelatnost u kojoj pojedinci i tvrtke posreduju između proizvodnje i potrošnje. Trgovina na malo ima posebno veliku važnost jer je najbliža potrošačima, a bez njih proizvodnja nema smisla. Trgovinska politika jedne države također je od velike važnosti. U Hrvatskoj enciklopediji stoji da je trgovinska politika ukupnost mjera, propisa, sredstava i postupaka kojima država utječe na unutarnju i vanjsku trgovinu radi usmjeravanja i ostvarivanja određenih državnih interesa i ciljeva gospodarske politike u cjelini, a posebice zbog doprinosa općem napretku.
I trgovačka medalja ima drugu stranu. Luc de Clapiers de Vauvenargues, francuski književnik i moralist, kazao je: “Trgovina je škola varanja!” Tko koga i kako, određuje tržište, a nešto se pita i državu. Stalno se potvrđuje to kako mnogi znaju cijenu svemu, a vrijednost ničemu. Građani se žale na to da zaokruživanje cijena uglavnom bude u korist trgovaca. Ako je cijena već zaokružena i stabilna, zna doći do smanjenja gramature. Nekad zakonito, a nekad nezakonito. Pa netko zajedljivo reče:
– Naše brojne kršitelje propisa može uhvatiti samo išijas!
Vlasti su odredile visoke novčane kazne za trgovce koji drastično krše propise. Mnogi u BiH vjeruju da su zarade na nezakonit način veće od zakonskih novčanih kazni. Inače, u BiH je previše onih koji se drže dobro znane: “Tko ne riskira, ne profitira!” No, nije svako zlo za zlo. Tako jedan građanin reče da supruzi za Valentinovo nije kupio ništa jer je 14. veljače padao u petak kad on bojkotira trgovine. Muju, koji je na minimalcu, pitali su:
– Što si Fati uzeo za Valentinovo?
– Uzeo joj 50 maraka, nije više imala – odgovorio je.
Poslije su ga pitali:
– Je li ti gazda podigao satnicu?
– Jest, s osam na 12 sati – odgovorio je.
Postavlja se pitanje hoće li se više građana BiH odlučivati na proizvodnju hrane na vlastitim zemljištima i okućnicama. Jedna Hercegovka reče:
– Smršavila sam zahvaljujući krumpiru.
– Jesi li pekla ili kuhala? – upitaše je.
– Okopavala – objasnila je.
No, postavlja se i pitanje hoće li se nastaviti s bojkotom. U BiH mnogo toga ne funkcionira pa je teško predvidjeti. Neki će se vjerojatno ponašati kao Mujo sa skokom u dalj. Kazao je Hasi:
– Postao sam prvak svijeta u skoku u dalj. Fata mi je rekla da skočim po kruh u prodavaonicu preko puta, a našla me u jednoj kavani tri kilometra dalje!