Danas, 21. travnja, napustio nas je voljeni papa Franjo. Zaredio se 13. prosinca 1969. godine, a obred je obavio Ramón José Castellano, nadbiskup Córdobe iz Argentine. Jorge Mario Bergoglio, kako je tada bio poznat, živio je svjetovno, u punom smislu te riječi. Njegova majka, Regina Maria Sivori, kći talijanskih imigranata, i otac Mario Jose Bergoglio, koji je obitelj doveo u Argentinu krajem 20-ih godina prošlog stoljeća, bježeći od Mussolinijeve diktature i ekonomske krize, bili su vjernici, ali nisu zamišljali da će najstariji od svojih petero djece, Jorge Mario, koji je postao papa, postati svećenik. Nadali su se da će postati liječnik, jer nije bio očit kandidat za svećeništvo.
Obitelj Bergoglio preselila se u Buenos Aires početkom tridesetih godina prošlog stoljeća, što je bilo presudno za Jorgeov mladenački život prije zaređenja. Iako su mu roditelji u početku trebali pomoć zajednice, obratili su se crkvi za ekonomsku i duhovnu podršku, stoji u Franjinoj biografiji koju je 2015. objavio The Arkansas Democrat-Gazette, uoči njegovog posjeta Sjedinjenim Državama. Nakon što su se stabilizirali financijski, kad je otac dobio posao knjigovođe, planirali su školovati ga za liječnika. Upisali su ga u vrtić u samostanu u četvrti Flores, gdje su živjeli.
Mnogo godina kasnije, kao nadbiskup Buenos Airesa, Jorge Mario Bergoglio posjetio je taj vrtić. Među časnim sestrama koje su ga dočekale bile su i one koje su ga poznavale još iz djetinjstva. “Sestro Rosa, kakav sam bio?” pitao je jednu od svojih prvih učiteljica. “Mali demon”, odvratila je ona, a sve časne sestre su prasnule u smijeh. “Jorge je bio nemiran dječak, uvijek je trčao okolo”, rekla je sestra Martha Rabino, poglavarica samostana, ne znajući da će taj nemiran dječak jednog dana postati “nemiran” papa, piše The Arkansas Democrat-Gazette. Papa Franjo, tijekom svog pontifikata, posjetio je čak 63 zemlje, a najduže putovanje trajalo je 12 dana. Tom prilikom posjetio je Indoneziju, Papuu Novu Gvineju, Istočni Timor i Singapur, prešavši gotovo 33.000 kilometara.
U četvrti Flores iz njegovog djetinjstva živio je srednji sloj. Obitelj Bergoglio preselila se u kuću u ulici Membrillar, gdje je Jorge proveo gotovo cijelo djetinjstvo. Pohađao je osnovnu školu blizu kuće, igrao nogomet u parku s prijateljima (bio je premršav i nespretan s loptom) i odlazio na vjeronauk. Kasnije, Franjo je govorio o tome kako mu je njegova baka, Rosa s očeve strane, prenijela prvu pravu kršćansku vjeru, piše Vatikan News.
Njegov bivši kolega iz razreda, Ernesto Lach, sjedio je pored njega u petom razredu 1948. godine i sjećao se da je Jorge bio pametan i ozbiljan dječak s izvrsnim manirama. Njihov učitelj kemije, Roberto Brusa, bio je strog, ali inspirativan, što je možda utjecalo na papinu odluku da upiše kemiju i postane kemijski tehničar. Tijekom tih godina radio je honorarno u laboratoriju i kao izbacivač u barovima Buenos Airesa. Kasnije je govorio o tome kao o iskustvu koje mu je pomoglo u učenju komunikacije i razumijevanja ljudi. Kada mu je u 53. godini iznenada preminuo otac, Franjo je morao raditi u barovima kako bi pomogao obitelji. Taj dio njegove biografije mnogima je najzanimljiviji, ali očekivano, o tome se malo zna. No, to je iskustvo oblikovalo njegov skroman pristup životu, što je postalo jedno od obilježja njegova pontifikata. Zanimljivo je pitanje – je li u tom periodu izlazio s djevojkama.
U knjizi-intervjuu Isusovac iz 2010. godine, kardinal Bergoglio je spomenuo da je u mladosti imao djevojku s kojom je plesao tango, argentinski nacionalni ponos koji je za njega bio više od plesa, gotovo način života. Franjo je, prema priči njegove sestre, Maria Elene Bergoglio, bio solidan plesač tanga. Pored toga, 2014. godine, tisuće katolika okupile su se na Trgu svetog Petra kako bi proslavile njegov rođendan plešući tango.
Najvažniji trenutak u njegovom životu dogodio se kad je imao 17 godina. Toga 21. rujna 1953., na putu prema prijateljima, prošao je pored bazilike San Jose de Flores, jedne od najljepših katedrala u Buenos Airesu. Neplanirano je ušao u crkvu, prišao ispovjedaonici i odlučio da želi postati svećenik. Taj trenutak, koji je kasnije usporedio s “bacanjem s konja”, označio je prekretnicu u njegovom životu. Iako mu je majka i dalje željela da postane liječnik, Jorge je skrivio teološke knjige i počeo se pripremati za sjemenište.
Kao isusovac, a kasnije i svećenik, pridružio se Družbi Isusovoj 1958. godine, položio redovnički zavjet 1960. i zaređen je za svećenika 1969. godine. Tijekom vladavine vojne hunte u Argentini, od 1976. do 1983. godine, radio je u Argentini, a Prljavi rat ostavio je dubok trag. Iako su se postavljala pitanja o njegovim stavovima tijekom tog razdoblja, poznato je da je pomogao mnogim svećenicima koji su bili u opasnosti. Jedna od najvažnijih osoba iz tog vremena bila je Esther Ballestrino, njegova bivša šefica u kemijskom laboratoriju, koja je bila u kontaktu s militantima. Bergoglio je pomogao sakriti njezinu kolekciju knjiga, uključujući marksističke, koje su značile smrt, te je pomogao svećenicima da pobjegnu iz zemlje. Kasnije je rekao da često razmišlja o toj teškoj prošlosti, smatrajući da nije učinio dovoljno, ali je bio siguran da nije podržavao diktaturu.
Adolfo Perez Esquivel, dobitnik Nobelove nagrade za mir 1980., izjavio je da Bergoglio možda nije imao hrabrosti kao drugi svećenici, ali nikada nije surađivao s diktaturom.