Na večerašnjem Okruglom stolu na temu „Kulturološki aspekti čuvanja životne sredine“ govorili su prof.dr. Dalibor Ballian i prof.dr. Edin Urjan Kukavica, moderator je bio Mevzudin Duranović. U holu Doma kulture otvorena je Izložba iz Fundusa Gradska Galerija Jajce na temu ekologija.
Prof. dr. Dalibor Ballian sa stručnog aspekta govorio je o značaju životne sredine, očuvanju naših rijeka, planina, životinja, šuma i prašuma, o značaju svakog pojedinca kao jedinke za Planet na kojem živimo. Posebno je istaknuo važnost razvijanja svijesti o očuvanje naše rijeke Plive kazavši:
„Jajce je poznato po vodi, Pliva je život ovog grada, krvotok ovog grada, ovaj grad bez Plive ne bi bio ono što jeste, Veliko jezero, Malo jezero, slapovi, vodenice, veliki vodopad… voda je ključna, te se iskreno nadam da će se razviti i taj kulturni odnos prema rijeci Plivi i njenom koritu. Čovjek je pupčanom vrpcom vezan za prirodu, čovjek je nastao u prirodi stotinama godina prije u skladu sa prirodom, onda je jednog dana odlučio da se tom istom prirodom bogati. Bez prirode nam nema opstanka, koliko god mi napredovali civilizacijski, tehnički, tehnološki, priroda na kraju ostaje nezamjenjiva, naše rijeke i naše planine su nezamjenjive“.
Profesor Ballian naveo je nekoliko primjera šta mi kao pojedinci možemo učiniti za zdravu i održivu životnu sredinu:
Kompostirati organski otpad i reciklirati papir, staklo, metal…Koristiti solarnu i energiju vjetra,Ići pješice što češće ili koristiti bicikl,Smanjiti konzumaciju mesa , te se baviti uzgojem povrća na okućnicama,Gasiti električne uređaje kada ih ne koristite,Pokušati zamijeniti prevozno sredstvo za ono koje je zdravo za životnu sredinu,Ne rasipati pitku vodu bespotrebno,Zasaditi bar jedno drvo godišnje.Prof. dr. Edin Urjan Kukavica govorio je sa kulturološkog, vjerskog i duhovnog aspekta o zaštiti životne sredine naglasivši da se danas pod svaku cijenu nastoji odovjiti vjera i etika, religija i moral, kultura i civilizacija i čovjek i njegovo okruženje i da se naš općeljudski odnos prema prirodi uopće ne razlikuje od našeg odnosa prema roditeljima, našoj rodbini, našim supružnicima, našoj djeci ili pak s druge strane prema našem historijskom, kulturnom i duhovnom naslijeđu, a ako bi ga trebalo predočiti u riječi onda je on površan, privremen, zanemarujući, nadmen, arogantan ili gotovo podanički . Sve zajedno nepristojni smo i nimalo nalik na ono što je Bog Uzvišeni od nas tražio i zatražio.
„Čovjek je priroda, čovjek i zemlja neraskidivo su vezani suštinskim vezama. Čovjek je od zemlje stvoren, njegovo prvo životno okruženje bila je bašća ili vrt i iz njega je izveden i spušten na zemlju, upućen da tu zemlju obrađuje i od plodova zemlje živi, prvo ubistvo na zemlji dogodilo se dobrim dijelom zbog ljubomore i zavisti, ali drugim značajnim dijelom zbog čovjekovog nerazumijevanja vlastite uloge i svrhe na ovom svijetu. Kultura i ekologija možda su najbolji primjer pokušaja udaljavanja čovjeka od njegove biti, od njegove suštine i životnog okruženja. Ekologija se u cijelom labirintu ideja i teorija javlja ili radije koristi kao pomoćno sredstvo ili postignuće socijalne evolucije čovjeka, no imajući na umu stanje okruženja od onog najbližeg od naših dvorišta, ulica, kvartova, naselja gradova, do onoga od kojega ovisi život na cijeloj Planeti, od šuma i ozonskog omotača, prije je riječ o devoluciji, nazadovanju i propadanju čovjeka kao svjesnog, savjesnog i odgovornog Božjeg stvorenja koje zahvaljujući vlastitom nemaru je na samom rubu samouništenja. Adem/Adam je stvoren na zemlji, veliki dio života proveo na zemlji i na kraju završio u zemlji, dio njegovog naslijeđa je i dio nas, potomaka njegovih , od zemlje smo i mi, na zemlji živimo i u konačnici u zemlji ćemo završiti . Zašto je onda naša zemlja, naše rijeke, zrak, hrana toliko zagađeni, zašto je toliko nisko pala svijest suvremenih ljudi o čistoći, je li to primjer nedostatka ekološke svijesti ?“
