Poznato kao jedno od najmoćnijih carstava u povijesti, Osmansko Carstvo izraslo je iz malog uporišta u Anatoliji u golemu državu koja se na svom vrhuncu protezala sve do Beča na sjeveru, na istok do Perzijskog zaljeva, na zapad do Alžira i jug u Jemen.
Ali sva carstva koja se uzdignu moraju pasti. Šest stoljeća nakon što se Osmansko Carstvo pojavilo na ratištima Anadolije, ono se nakon Prvog svjetskog rata razboljelo, a potom i umrlo.
Osman I. , vođa nomadskog plemena iz Anatolije (današnja Turska), započeo je osvajanje regije u kasnom 13. stoljeću predvodeći napade na oslabljene dijelove kršćanskog Bizantskog Carstva .
Godine 1453. Osmanovi potomci, danas poznati kao Osmanlije, definitivno su porazili Bizantsko Carstvo kada su zauzeli dotad neosvojivi Carigrad. Grad nazvan po Konstantinu, prvom kršćanskom caru Rima , tada je postao poznat kao Istanbul.
Za vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstvenog , tokom 16. stoljeća, Osmanlije su bile na vrhuncu svoje moći i utjecaja. Umjetnost je cvjetala, razvijala se tehnologija i arhitektura, a unutar carstva vladao je mir, vjerska tolerancija te ekonomska i politička stabilnost.
Žrtve Osmanskog Carstva bile su žene iz pokorenih zemalja prisiljene na seksualno ropstvo u haremima; muški zarobljenici i dječaci dovedeni iz pokorenih zemalja koji su se borili na prvim crtama ili radili teške poslove, ali i sultanova braća od kojih su mnogi ubijeni ili zatvoreni kako bi zaštitili sultana od potencijalnog suparnika za prijestolje.
Na svom vrhuncu, Osmansko Carstvo je bilo glavni igrač u europskoj politici i bilo je dom više kršćana nego muslimana. Ali u 17. stoljeću počinje gubiti svoje uporište. Do tada je uvijek bilo novih teritorija za osvajanje i novih zemalja za iskorištavanje, ali nakon što carstvo 1683. godine po drugi put nije uspjelo osvojiti Beč, počelo je slabiti.
Prvi svjetski rat odnio je Osmansko Carstvo. Već oslabljena do neprepoznatljivosti, nakratko je koketirala s idejom ustavne monarhije pod sultanom Abdul Hamidom II prije nego što je preokrenula kurs u kasnim 1870-ima. Godine 1908. reformski orijentirani Mladoturci su se pobunili i vratili ustav.
Kako je Prvi svjetski rat prijetio, Osmansko Carstvo je sklopilo tajni savez s Njemačkom. Tijekom Prvog svjetskog rata izginulo je više od dvije trećine osmanske vojske, a stradalo je do 3 milijuna civila. Među njima je bilo oko 1,5 milijuna Armenaca koji su zbrisani u masakrima i marševima smrti tijekom protjerivanja s osmanskog teritorija. Mjeseca studenog 1922. godine turski nacionalisti ukinuli su sultanat, čime je konačno spuštena zavjesa iza koje je ostala priča o nekoć moćnoj časti.
/nationalgeographic.rs/