Jajce je na listi razvijenosti općina u Federaciji rangirano uz Donji Vakuf i stavljeno među nerazvijene općine. Treba li nam bolji dokaz o srozavanju našeg grada?
Jajce se nalazi u jedinstvenoj poziciji jer se istodobno nalazi u kategoriji nerazvijenih općina a sa druge strane u našoj općini se isplaćuju najviše plaće u Središnjoj Bosni. Pojednostavljeno, poduzetništvo dobro radi i isplaćuje dobre plaće, ali općinsko vodstvo katastrofalno loše upravlja gradom a posebno novcem pa stanovništvu ne omogućava kvalitetne uvjete života.
Albert Einstein, jedan od najvećih umova ljudskog roda definirao je glupost kao stalno ponavljanje iste stvari očekujući drugačiji ishod.
Albert Einstein, jedan od najvećih umova ljudskog roda definirao je glupost kao stalno ponavljanje iste stvari očekujući drugačiji ishod. Jajčanke i Jajčani dovoljno su pametni da zaštite svoj interes i dobrobit naše zajednice, ali kako nam se događa da iznova biramo rukovodstvo koje se dokazalo kao potpuno nesposobno u upravljanju pa nas sve zajedno vuče u sunovrat propasti?
Važno je shvatiti sljedeće: nije moguće imati kolač i pojesti ga, tako nije moguće promijeniti stvari a da one ostanu iste.
Promjena je ključna riječ koja obilježava posljednje mjesece života u Jajcu. Često se kaže da je promjena jedina konstanta svijeta čvrsto ukorijenjena u ljudskom rodu. Čovjek, po prirodi, uvijek traži više i bolje, kako za sebe tako i za zajednicu. Važno je shvatiti sljedeće: nije moguće imati kolač i pojesti ga, tako nije moguće promijeniti stvari a da one ostanu iste.
Zašto ljudi u Jajcu očekuju da nam bude bolje a da ne bude nikakve promjene?
U sportu, kada tim ne igra dobro prvo što se mijenja je trener. Mi u Jajcu se nalazimo u situaciji da imamo trenera koji je u posljednjih 12 godina izgubio skoro sve utakmice i imao par neriješenih, ali ga ipak mislimo ostaviti da nas vodi još 4 godine. Jesmo li u tom promišljanju razumni? Stigao nas je Donji Vakuf, tko nas još treba prestići pa da shvatimo da nas ne vode u pravom smjeru?
Primjena je jedna od stvari koja najviše plaši ljude. Česti su slučajevi robijaša koji se nakon kazne ne mogu naviknuti na slobodu. Jesmo li se pomirili sa ovom luđačkom košuljom i mislimo da nam ne može biti bolje od ovoga gdje smo sada?
Da li su Jajčanke i Jajčani pristali biti kao oni robijaši koji se više ne snalaze na slobodi? Brojne općine u BiH cvjetaju i prosperiraju a mi tonemo sve dublje. Dičimo se turizmom a grad nam liči na slike sa Ukrajinskog ratišta: oguljene fasade i rupe od granata su još uvijek tu – 30 godina nakon rata.
Milijuni se troše a da se nigdje ne vide? Gdje nestaju ti silni novci? Jajce je općina koja ima jedan od najvećih proračuna u odnosu na broj stanovnika. Gdje idu ta sredstva?
Da li se stvarno toliko bojimo promjena?